TJELESNI UČINCI TRČANJA

Američko predsjedničko vijeće za tjelesnu kondiciju i sportove zatražilo je od sedmorice vrhunskih stručnjaka za rekreaciju da poredaju popularne sportove na osnovi toga koliko pomažu izdržljivosti srca, krvnih žila i dišnih organa, mišića, mišićnoj snazi i elastičnosti, psihičkoj ravnoteži i općem tjelesnom blagostanju (primjerice, kontroli tjelesne mase, probavi, snu). Njihov je izvještaj pokazao da je trčanje na prvom mjestu, zatim slijede: biciklizam, plivanje i rukomet; u sredini tablice su tenis i hodanje, dok su boćanje i golf negdje na dnu. Trčanje je također bilo prvo s obzirom na broj utrošenih kalorija tijekom jednog sata.

I druge su prednosti trčanja u odnosu na tjelesne učinke. Svi mišići, posebice nožni, vremenom jačaju; njihove kontrakcije postaju brže i jače te je mišić izdržljiviji. U sustavno treniranim mišićima arterije proizvode nove ogranke pa kapilarna mreža postaje gušća. Tijekom trčanja aktivirane su sve najveće mišićne skupine: mišići nogu, trupa i gornjeg dijela ramenog pojasa. Ponovljene kontrakcije nožnih mišića, skupa s dubokim disanjem, osiguravaju dobar priljev venske krvi prema srcu.

Pri tjelesnoj aktivnosti rabi se šećer u mišićima, uz znatno manji utrošak inzulina – zato je povećana tjelesna aktivnost posebice korisna bolesnicima od šećerne bolesti (uz dogovor s liječnikom), kao i osobama koje su sklone dijabetesu.

Znojenje izazvano trčanjem korisno je za organizam. Iz tijela se čiste različiti toksini i to najkraćim putom, da se ne opterećuje jetra ni bubrezi. Znojenje u pari, bez tjelesnog napora, nepotpuna je zamjena za znojenje dok se trči. Istaknuti njemački internist Hochrein rekao je: “Korisnije je oznojiti se jednom dnevno (mislio je na tjelovježbu), nego što je učinak svih lijekova zajedno.” Zaista, zar se ne osjećamo dobro nakon jednog obilnog znojenja?

Ima onih koji se boje da bi poslije trčanja mogli više jesti i tako se udebljati. Iako ne izgleda potpuno logično, no činjenica je da trčanje obično ne izaziva pojačan apetit: baš suprotno, smanjuje ga. Zbog snažne aktivnosti nožnih mišića, krv se iz trbuha slijeva u krvotok nogu i drugih dijelova tijela koji sudjeluju u trčanju pa je smanjena želja i potreba za hranom. Čak i tijekom odmora i dok se tijelo hladi, apetit se rijetko pojačava do intenziteta kakav je bio prije trčanja, tj. manji je od normalnog.

Oni koji redovito trče imaju bolju probavu i čvršći san; bolje spavaju, no trebaju manje sna. Rjeđe pate od glavobolja, migrena, bolova u želucu i žučnjaku, rjeđe krvare zbog želučanog čira ili čira na dvanaesniku, od pogoršanja i upale proširenih vena na nogama i hemoroida. Otporniji su na infekcije i prehlade. Zasad je neobjašnjivo, no činjenica je da oni koji počinju redovito trčati gotovo uvijek prestaju pušiti; već poslije mjesec dana, pušači znatno lakše i bolje dišu. Osim toga, u pravilu piju manje alkohola. U mnogim slučajevima potpuno izostavljaju žestoka pića, a prestaju i piti alkohol.

 

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *